Zagrli me nježno.

Budi mi pri ruci.

22.04.2014.

Hajde vodi me odavde!

Šta reći? Šta napisati? Prazno srce. Prazna duša. Prazna glava. Bila sam bolesna više od 15 dana, doktoru nisam išla, jednostavno nisam htjela, a hvala Bogu ozdravila sam. Ali sam zato ova 2 dana bila kod nekog drugog doktora, tačnije ginekologa mogu samo reći Bože hvala Ti po milion puta jer sam zadovoljna onim što mi je rečeno, ali opet moram posjetiti svoju doktoricu zbog tih nekih stvari, u jednu ruku sam sretna, a u drugu sam potpuno ravnodušna, iako sve to nije ništa tako strašno, ne znam naprosto mi je najmanje stalo do mene same. Moram smršati! I to nije nikakav kompleks ili hir, zaista moram jer sam primijetila da se nekontrolisano debljam i da nikako nije dobro po mene. Izlazila sam u subotu nakon možda mjesec hhh. Mogu reći da mi je zaista bilo predobro, da mi čak ni to što je kiša baaš padala nije moglo pokvariti raspoloženje. Vidjela sam neke drage osobe, prijatelja koga nisam vidjela 2 mjeseca, ugušila sam ga zagrljajima. :) Također, vidjela sam i dvojicu bivših, onog s' kojim sam nedavno prekinula i onog s' kojim sam bila 3god. S'prvim sam se pozdravila jer smo ostali u zaista prijateljskom odnosu, nisam ama baš ništa osjetila, naprosto kao da smo oduvijek bili samo prijatelji, a sa drugim se logično nisam pozdravila jer se naravno ponašamo kao stranci, još je ispalo tako da su njih dvojica stajali jedan naspram drugog, samo su ih stepenice dijelile. Bilo je nekih zanimljivih scena, malo nevinog zavođenja s' moje strane i to jednog prijatelja koga zaista tako gledam, samo sam eto tu noć bila opuštena, vesela pa sam se na taj način zezala, on je to naravno znao tako da smo se svemu tome samo smijali. Joooj imala bih još o čemu pisati, a tako mi je mrsko i sve je to bez nekog reda, tako da neću ni pokušavati, nastavljam sa čitanjem romana hihi. :))

10.04.2014.

Kažu da ljubav snagu daje, mene je ubila...

Nisam pisala 8 dana i tačno toliko sam i bolesna, kako sam i sama naslutila i još uvijek nisam ozdravila. Osjećam se blago rečeno razočarano, usamljeno i prazno. Razočarano jer mi se čini da sam doživjela da me sopstveni prijatelji zaboravljaju, možda ne baš svjesno, ali ipak ne mogu da vjerujem da sam dočekala da će me neko od njih rasplakat. Ne krivim ih zapravo, sve troje su zauzeti, da li učenjem ili poslom, možda sam čak i u nekom kutku svoje glave očekivala, ali me boli, zaista me boli i naprosto ubija. Otkako sam bolesna nekako sam se povukla u sebe, srećom na Fb kada se dopisujem sa bilo kim ne može da vidi koliko je ono moje ''hahaha'', zapravo nazor samo da bi razgovor tekao bez ozbiljnijih pitanja. Trudim se da što manje mislim o bilo čemu, vadim se na bol mojih nateknutih krajnika, samo da ne bih pojačala bol srca koje uporno žudi za nekim, za ljubavi koju gledam samo u filmovima. Slučajno sam na jednoj stranici namijenjenoj ženskom polu našla da se mogu čitati romani i to je ono što me 2-3 dana drži prikovanu za stolicu ispred računara, inače ne bih ni sjela za računar. Volim mnogo da čitam samo sam to nekako potisnula po završetku škole, čak volim i da pišem, onako čisto neke svoje misli, ali samo da pišem. Bila sam se zainteresovala da pročitam 50 nijansi sive, međutim to me prošlo nisam se mogla natjerati nikako, ali ovo čitanje romana je baš privuklo moju pažnju, relativno su ljubavni, ali ipak dosta zreli, nekako sam dosta stvari shvatila čitajući ih, na neki način su mi i bijeg od mojih misli i praznog srce koje se čitajući kako se drugi bore za ljubav koja im se dešava na neobične načine, žene koje su prestale da vjeruju u ljubav, ipak nada da će osjetiti pravu, iskrenu ljubav. Postoji neko s' kim se dopisujem i to preko sms poruka što je malo neobično, a ipak jako slatko. Zapravo, sve je to bezazleno, nisam još ni mjesec 'slobodna', tako da se nešto pretjerano ne nadam i ne očekujem, čak me i iznenadio da me se sjetio 3 dana nakon što sam se razbolila, iako on to nije znao ali je pogodio u pravi momenat, zaista me obradovao valjda kad' je čovjek bolestan, prija mu da ga se bilo ko sjeti, još na mobitel koji već zaista dugo vremena ne zvoni. Malo je reći da se osjećam prazno, jednostavno kao da nemam srca, koliko god mi je takvo stanje sa emocijama odgovaralo, sad' već počinje pomalo da me zabrinjava. Trudim se da o tome što manje razmišljam, dajem samoj sebi nadu da će aBd sve to samo od sebe da se promijeni na bolje i da ne treba bilo šta da požurujem ili da se zamaram oko toga, ali kada se duboko zamislim stvarno me sve to pomalo zabrinjava... Negdje sam morala da 'istresem' svoje misli i sva sreća da postoji blog jer ne znam da li bih imala bilo kome reći hhh.

02.04.2014.

Samoj sebi sam strašilo

Nešto kontam ja fakat nisam normalna (doduše, nikad' nisam ni bila haha), al' ono realno nisam, što meni mogu padati gluposti na pamet i što iste takve mogu sanjati, nigdje veze. Ustala sam u 8, to je ništa za čovječanstvo, ali za mene je to huuuge napredak jer sam spavalica i mogu da spavam i po 12-14 sati, čak nisam ni rano zaspala, al' me zato glava i nos zezaju i tačno imam osjećaj da ću da se razbolim, cijela zima prošla bez toga i baš sad', tačno sam znala da nije normalno da ja tako rano ustanem, a da bude sve kako treba. Već 2-3 dana me žiga nešto na lijevoj strani stomaka, čega već i ne žalim se, nego me to užasno nervira ccc, uporno rukom pritišćem kao da će me baš od toga prestati, yeah wright. Baš jučer se njoj žalim kako mi je muka od svega ovoga, ove situacije, nedešavanja nekih konkretnih stvari, ne fali mi ljubav, ne treba mi, muško još manje, srce i duša prazni, fakat me to ništa ne zanima, ali me zanima da riješim neke životne situacije, da se finally nešto promijeeeeni. Njih dvojicu od moje troje nisam vidjela više ni sama ne znam koliko, obojica studiraju, uče, sjebaše se, u sve to sam upućena, znam da im nije lahko, ali sam ih previše poželilaa, nikako da se poklopi pa da makar jednog od njih vidim, tačno mi treba razgovor sa njima i jedno muško, zrelo i hladno mišljenje, možda me oni urazume i pomognu da shvatim neke stvari. Bojim se ovoga u šta se pretvaram, u jednu običnu santu leda koju sitnica može da rasplače, želi ljubav a boji se da je neće pronaći joooj. Pogledah na današnji datum, kontam danas bi nam bilo 5 mjeseci da ja nisam prekinula hah', on to vjerovatno neće ni skontati, mada nije ni bitno datum k'o i svaki drugi, a nek' je vala prošao i 1.april znači smorili su po Fb sa već izlizanim forama koje su više za plakati, nego smijati, nije me niko zeznuo, samo što to više gubi tu neku čar. Ovaj post više liči na neku mućkalicu, tako nekako je doduše i u mojoj glavi, pa eto ako ko čita valjda šta i skonta, mada na početku posta sam sve rekla haha. xD

01.04.2014.

: )

''Čovjek bi trebao sagraditi barku i ispuniti je nadama. Onda gledati kako mu nade plove po pučini...'' N.B.H.

27.03.2014.

A, tebe tako brzo prošlo je sve.

Dakle, više nisam u vezi, sinoć smo prekinuli, tačnije ja sam. Bila sam potpuno sigurna u svoju odluku, nisam se pokajala, bilo je malo suza jer ipak nismo malo bili, a bilo je lijepoo. Složili smo se da je ovako najbolje, ispalo je da smo oboje o tome razmišljali, ali sam ja prva ugrabila, još uvijek se čujemo, sve je normalno bez ikakvih promjena, nije mi teško i drago mi je zbog toga. Sada slijedi aBd jedan period odmaranja od ljubavi, potrudit' ću se da bude malo duži, mada se ne smijem zakleti, ali se nadam da ću uspjeti, pažnju ću preusmjeriti na neke važnije stvari u mom životu koje treba da riješim. Na blogu ostaje sve isto, samo što ne znam da li ću imati više o čemu pisati, ali valjda će se nešto naći. :)


Stariji postovi

Zagrli me nježno.

Protiv drugih nije teško, najteže je protiv sebe.
Ne znaš ti ništa o mračnim olujama. O jutrima hladnim koja mirišu na snijeg. Ne znaš ti ništa o meni..

Niko ne primjećuje tuđu tugu, suze, tuđu bol, ali svako primjećuje tuđe pogreške. Tako je valjda lakše.
"Niko ne može znati kako se tačno osjećaš. Možeš im reći sve, svoju životnu priču, možeš im opisati svaki mali osjećaj i detalj. Ali čak ni tada, ništa od toga neće biti dovoljno da razumiju."

" Nemoj voljeti tu "ja" koju si stvorio od svojih želja. Ja sam lakorjeka i brzopleta, hirovita i tvrdoglava, ponekad ispaljena, ponekad tužna, vazda ponosna, vazda svoja i u odbrambenom stavu. Voli me takvu...ako možeš. "

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
1819

Powered by Blogger.ba